Napredna elektrifikacija glavnih i podružnica u Njemačkoj zahtijevala je održavanje vozila kako bi se osiguralo da je nadzemni kontaktni vod uvijek u optimalnom stanju. Kako bi se zastarjela vozila mogla rastavljati od ranih dana, Deutsche Reichsbahn je nabavio nove zgrade s kraja 1920 -ih. Između ostalog, stvoren je vrlo poseban "toranjski automobil" čiji se pogon napajao akumulatorima (smještenim u trijemovima). Ugrađivanjem ispravljača u vozilo, ti bi se pak mogli puniti izravno s nadzemnog voda preko pantografa, potpuno neovisno o stacionarnim sustavima punjenja.

Akumulatorski vagoni bili su opremljeni prostorijom za posadu i kompletnom radionicom. Uglavnom su bili sami, no zahvaljujući ugrađenoj upravljačkoj spojnici i međuspremniku mogli su, primjerice, po potrebi ponijeti i kolica s materijalima. Dok su sama vozila iz JA Maffei, električna oprema dolazi iz SSW-a (Siemens-Schuckert-Werke), a baterije iz AFA-e (Akkumulatoren-Fabrik AG).

Prototipovi naših modela izgrađeni su između 1929. i 1933., ukupno je izgrađeno šest vozila, od kojih su se neka razlikovala u malim detaljima. Bili su stacionirani u Münchenu, Breslauu i Augsburgu. Od Ere III napravljene su neke izmjene, na primjer dodatne utičnice su instalirane s prednje strane, otvorena kutija s alatom postavljena je s jedne strane šasije ili su zamijenjene svjetiljke. Kad su početkom sedamdesetih završili s radom, vozila su izgledala sasvim drugačije u nekim detaljima. Nažalost, nijedno zanimljivo vozilo nije sačuvano u muzeju.

Kao i njihov prototip, modeli LILIPUT opremljeni su rotirajućom radnom platformom i preklopnom ogradom za platforme, tako da se radna situacija na nadzemnom vodu, kao i rad pri vožnji ili parkiranje, npr. U uredu za održavanje zračnih vodova ili u Bw -u, mogu reproducirano na prototipski način.

Ovaj tekst je strojno preveden.

Značajke

Motor s zamašnjakom

NEM spojna osovina

Kinematika bliske sprege

Ugrađena unutarnja rasvjeta.