U 1930-ima, tadašnji Nordhausen-Wernigerode Eisenbahn AG (NWE) namjeravao je modernizirati svoju flotu lokomotiva. Uz nove parne lokomotive trebalo je nabaviti i dizel-električne vagone. Nakon što je 1935. kupljen prvi vagon, Waggonfabrik Wismar je 1940. isporučio još dva snažnija vagona, koji su dizajnirani isključivo kao vagoni za prtljagu. S radnom masom od 32 tone, snagom od 516 KS i maksimalnom brzinom od 60 km/h, dva vagona za prtljagu bila su nešto snažnija od putničkog vagona i stoga su mogla prevesti 4 umjesto 3 vagona. Godine 1949. Deutsche Reichsbahn je preuzeo oba vagona kao VT 137 565 i VT 137 566. Sve do isporuke novih parnih lokomotiva krajem 1950-ih, obje su vagone nosile glavni teret prometa Brocken zajedno s teškim parnim lokomotivama bivšeg NWE. Nakon toga vagoni su prebačeni u podređene službe. VT 137 565 je umirovljen 1967. i rashodovan u Wittenbergeu 1968. godine. VT 137 566 dobio je novi broj 187 025 1970. godine, a ugašen je tijekom 1970-ih. HSB je preuzeo vagon 1993. godine. Godine 1995. obnovljen je i od tada je ponovno dostupan u svom izvornom stanju kao NWE T3 za posebna putovanja. U ovoj obnovi, originalni motor zamijenjen je novim Cumminsovim motorom od 328 KS. Budući da se vagon koristio samo u posebnom prometu, a ne više kao vučno vozilo, ova izvedba je više nego dovoljna, ali su rezervni dijelovi uvijek dostupni za moderni motor.
Model dizelskog vagona T3 kakav i danas koristi HSB. Shema crvene boje i natpisi vjerni su originalu za Eru VI. Četiri kotača pokreću dva snažna Bühler motora s kugličnim ležajevima. Kao rezultat toga, vrlo snažan vagon može - baš kao i njegov veliki prototip - vući nekoliko automobila. Opremljen mfx/DCC dekoderom s mnogim svjetlosnim i zvučnim funkcijama. Unutarnja rasvjeta i osvjetljenje vozačeve kabine mogu se prebaciti u digitalni rad. Duljina preko odbojnika 64 cm.

Ovaj tekst je strojno preveden.